Među najistaknutijim klubašima u Vasojevićima bio je pop Bogdan Lalević. Negdje uoči jubileja knjaževa 1910. godine dođoše mu iz Skoplja na ferije dva sina, Blažo i Radomir, i sa sobom donesu Spomenicu klubaških žrtava. Vlasti odmah to doznadoše od jednog čovjeka knjaza Nikole iz Prizrena koji ih je, navodeći da je vojni bjegunac iz Turske, pratio i prokazao čim su došli na granicu Turske i Crne Gore na Trepči.
Vlasti na Andrijevici odmah uhapse sinove i oca im popa Bogdana, vjerujući da on ima tijesne veze sa emigrantima Crne Gore. Odatle su bili sprovedeni u Kolašin, gdje su bili mučeni pri isljeđenjima, pa pošto islednici nijesu mogli doći do rezultata, poslati su kući u domaći pritvor.
Na skupu za kraljevinu kod crkve na Knjaževacu kraj Andrijevice iskupila se ogromna masa naroda. Poslije dva govornika, bio je određen da govori pop Bogdan, kome je naređeno da mora doći. On se ispe na sto, blijeda lica od dugog zatvora i zatalasanim osmijehom posmatrao je narod. Na njemu su džamadan, dimije, čizme i zelena dolama preko koje se opasao pojasom, skide kapu pa otpoče: ‘’Braćo, danas se navršava pedeset godina vladavine knjaza Nikole, kome su velesile priznale kraljevsku titulu. Živio kralj!’’
‘’Živio!Živio!Živio!’’, prihvatio je narod. ‘’Kažem’’, nastavi pop, ‘’živio Kralj, a dolje Gospodar!’’ Da bi otklonio nedoumicu kod prisutnih, pop Bogdan brzo nastavi: ‘’Dolje Gospodar kažem zato, jer se mi Vasojevići i svi Srbi nijesmo borili pet stotina godina za Gospodara, no za Kralja! Naša nadčovječanska borba protiv turskog nasilja je bila u znaku protiv štetnih i protiv gospodarȃ, koji su htjeli da im postanemo robovi. Nama je petstoljetna borba bila najstrahovitije oličenje jedne borbe do potonje kapi krvi, do potonjeg izdisaja za slobodu, a protiv gospodarȃ koji su gušili narodna prava i htjeli da postanemo stoka. Dolje gospodari!’’
Riječi ovog velikog vasojevićkog slobodara su i danas aktuelne. Vlada CG, odnosno njen predsjednik Milo Đukanović, aktuelni gospodar Crne Gore, želi da predlogom zakona o vjerskim zajednicama stavi SPC pod svoju kontrolu kao što je to uradio nekadašnji gospodar, kralj Nikola Petrović, kada je tadašnju SPC u Crnoj Gori proglasio autokefalnom i on joj određivao mitropolite. Jasno je da je i ovaj potez uperen protiv Srpske pravoslavne crkve. On propisuje otimanje njene imovine stečene prije 1918. godine, ali i da se bez odobrenja države ne mogu birati crkveni poglavari, jer sporni član 4 predviđa da prije imenovanja odnosno objavljivanja njihovih imena, vjerska zajednica o tome na povjerljiv način obavještava Vladu Crne Gore!?
‘’Jedina ustanova nad kojom partija na vlasti nema kontrolu je Srpska pravoslavna crkva, i cilj je da i ona bude u službi crnogorskog ideološkog projekta’’. To je Đukanović javno rekao, to je u programu DPS-a gdje se navodi da crkva mora da bude u harmoničnim odnosima s državnim organima, što znači da crkva, po njima, ‘’treba da bude jedan od konstituenata crnogorskog nacionalnog identiteta’’. Tokom pisanja predloga zakona niko iz radne grupe nije kontaktirao Mitropoliju crnogorsko-primorsku, iako se na dokumentu radi od 2011. godine. U pisanju su učestvovali istoričari koji su doktorirali na temama vezanim za ideologiju Komunističke partije, njihovi stavovi prepoznaju se u zakonu, smatra i profesor Budimir Aleksić, ističući da je, kako kaže, protivustavni dokument rađen pod dirigentskom palicom Mila Đukanovića, koji je skandalozne novine zakona obrazlagao i u televizijskim emisijama.
Nije jasno kako Crna Gora želi u Evropu s ovakvim Zakonom o vjerskim zajednicama, kada je poznato da u Evropi nema države koja se na ovakav način odnosi prema bilo kojoj zajednici?! Kako uz usvajanje ovakvog zakona misli u Evropu stranka građanske orijentacije, članica Socijalističke internacionale, koja u svom programu ima predlog unutrašnjeg uređenja crkava i vjerskih zajednica? Većina modernih zemalja je takav stav prevazišla u prošlom vijeku i ne miješa se u unutrašnju organizaciju crkve. To je jedino odlika totalitarnog režima, uostalom kao i otimanje crkvene imovine.
Kumrovački đak udara na nešto najsvetije što Crna Gora ima, ono što ju je i stvorilo i vjekovima održavalo. Hoće da ustrojava crkvu po svojim mjerilima, i još je toliko drzak da želi da se miješa u izbor crkvenih poglavara, i želi da otme hramove da bi ih dao na korištenje sekti raspopa Miraša. Nadam se u Boga i vjerni narod da ova zamisao poslednjeg komunističkog vladara u Evropi neće proći. Država je odvojena od crkve i ni na koji način ne može da se miješa u crkvene poslove! Čak i član. 14. Ustava Crne Gore propisuje da su vjerske zajednice odvojene od države. Vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova - što se ovim ovako sročenim zakonom demantuje.
Narod je inače i klicao i pisao ranijih godina: ‘’Milo kralj!’’ Ali nije govorio ‘’Živio gospodar!’’ Zato nam preostaje da kličemo: ‘’Živio kralj! Dolje gospodar!’’
Piše: Goran Kiković